Odlični rezultati planinarske sekcije a debakl ultraša na Velebitu. Dakle Loki i ja NISMO ODUSTALI nego nas Danka na Vagancu nije pustila naprijed zbog limita. A dobro nam je išlo do kilometar prije. Počelo je žestoko, kad se većina planinara uputila gore ostala je šačica nas, Umobolnih i krenuli trčanje za dole. A tako vruće nije bilo negdje dugo vremena. Za prvi dio do tranzicije sam uzeo premalo vode. Kao litra i pol će bit dosta, ali prije kapljarke, špilje u kanjonu Male Paklenice sam već žestoko dehidrirao. Tu su me prestigle Sunčana i Vedrana, ali znao sam da je gore potok koji je pun vode i kanjon koji meni paše pa me nije to puno brinulo. Po potoku milina, dok su one izbjegavala da si smoče patike moja dilema je bila dali da legnem kojih 5 minuta u tu vodu. Gušt mi je bio gacat po hladnoj i osvježavajućoj, koje sam i popio koju litru. Tu sam dobio novi zalet, laki uspon na lekine njive, trčanje do dole i do Paklenice stižem Sablju, a na kontroli i prestižem još par njih. Punim bidone vodom iz potoka te sa tri bidona puna vode, 3 litre isosporta, dva redbula natovaren krećen prema Manita pećima. Zaljevam se po glavi svakih par minuta i pijem puno tekućine tako da mi do Manita i nije bio neki problem. Nakon kontrole uspon ubrdo eto i nešto se flourescentira. Seni zalego na put sa obješenom facom, ponovo ga je sustiglo prokletstvo Manita peći i tu odustaje radi istegnuća lista. Malo naprijed sretem i Lokija te po ko zna koji put ponovo idemo skupa dalje. E, raskršće malo prije rojsove. Iz nekog čudnog razloga odaberemo lijevi put, bez da vadimo kartu, jer bili smo mi tu. Kao znamo. I krećemo u potpuno krivo smjeru spuštanje. Nekako mi je bila sumnjiva staza ali cesta je tu negdje, 10-tak minuta ispod... Nakon nekih pol sata sjetili se izvadit kartu na kojoj je lijepo bilo označeno raskršće gdje desno se ide na Vaganac, a lijevo prema Paklenici. Ništa, ajmo nazad, u brdo, do raskršća. Izgubili smo SAMO sat vremena. Po 35 stupnjeva ali nekako mi se činilo da i to sunce mora zać jednom a onda će bit lakše. Spuštanje na Rojsovu, Vaganca i kraj. Makar mislim da bi stigli prije ponoći, ako se nebi ponovo negdje pogubili. Nakon nekakvih 35 km završavamo u policijskom kombiju i vraćamo se na start. Debakl Trickera na ultri ublažili su planinarska sekcija sa odličnim rezultatima, Ljubo četvrti, Veljko peti a Ranko osmi. Bravo za Ribića i Mukkija. Rakovci koji su bili odlični na Risnjaku završili su planinarsku nakon 12 sati!!! šest sati iza naših planinara. Mora da je bilo neko žešće gubljenje. Vedrana odustala na Manita peći, Sunčana nedje oko Rujna skupa sa Setijem, uglavnom žestoka ultra koju je završilo samo njih 10...Trickeri su igrali vaterpolo u subotu, čočo mogo bi i koji izvještaj past. Čusmo da si grlio bove pola vremena ;)