Jutro prohladno sa vjetrom. Za razliku od Mosora gdje je peklo sunce od jutra i ąto je bilo joą gore nigdje hlada .

Startali smo oko 9:35, ja sam se drľao Mučnjaka koji je rekao da će ovu trku odraditi u trening tempu negdje za 9 do 10 sati pa sam mislio eto meni partnera za trku koji zna stazu jer su mi prognozirali da bi mogao proći stazu za 10 sati tako da se sve poklapalo. Start nije bio eksplozivan, tako da sam uspijevao drľat prvih 15 trekera. Spuątanje do prve kontrolne točke proąlo je dobro, drľao sam se prve grupe, osim jednog pada gdje sam ogrebao koljena, lakat, rame i natukao mali prst na ruci koji mi je otekao i poplavio. Kad sam se vraćao nazad Gipsovim putem sjetio sam se razgovora sa Mučnjakom prilikom spuątanja, kad mi je rekao da je Senad proąle godine na prvom spuątanju bio treći a kasnije zatrokirao. Nekako sam se dovukao na vrh malo odmorio i nastavio do Grafičara ąto i nije bio problem. Usput sam sretao manje poznate trekere iz Lovrana, Zagreba i drugih mjesta i pomagali smo jedni drugima u snalaľenju. Prvi dio utrke(planinarsku) sam odradio super ali zato je nastavak bio viąe nego zanimljiv, teľak i naporan. Do Hunjke sam nastavio sa trekerom Babićem iz Zagreba. Problem u orijentaciji se javio poslije Hunjke kad smo se spuątali do Kraljevog vrha gdje smo se morali provlačit ispod ľica kojima su bile ograđena krave, prolaziti kroz stado tih istih krava i nalazit markacije kojih nije ni bilo ili su slabo označene. Međutim stigla nas je grupa od 5 trekera koji su znali put i koji su nas uspijeli dovest do centra mjesta gdje je bila cvikalica. Tu smo napravili pauzu,neko je popio pivo neko vodu i tako smo se pripremili za jedan gadan uspon do vrha. Grupa koja nas je stigla, na usponu nas je i ostavila tako da smo se nas dvojica nekako dovukla na vrh sa odlukom da odustanemo, jer smo znali da ovim tempom kojim smo se kretali na cilj bi doąli van limita. Međutim Babić jeste odustao ali ja nisam. Lidija, mislim da se tako zove, kontrolor na vrhu me je ubjedila da nastavim dalje. Govorila mi je da sam jedini tricker, da ima joą malo do kraja itd. Osim čokoladica koje sam imao i koje sam pojeo nisam imao niąta viąe za jest i to je bio joą jedan razlog za odustajanje na nekih 12 km pred kraj. Lidija mi je ponudila kruha, kulena i vrhnja i sve to sam pojeo u slast i odlučio nastaviti. Pozdravio sam se sa Babićem kao da idem u neku vojnu misiju i tko zna dali ću se vratiti ľiv. Spuątanje do Puntijarke i dalje do Uprave parka iąlo je kao po loju i bez pratnje. Krećući se dalje srećem dvojcu trekera Andreja Vadlju i Saąu Pavlika bez kojih nebi naąao put do cilja i vjerojatno bi se negdje izgubio. Do Medvedgrada smo se nekako snalazili, neąto smo iąli putevima a neąto smo kratili iako nismo znali gdje ćemo izaći. U Medvedgradu smo traľili malo kruha, koji nam je povratio snagu. Do cilja staza je bila dobro označena tako da se nismo gubili. Polako je padala noć a divljač je počela izlaziti na vidjelo jer jedino je tada spokojna i sigurna da neće naići čovjek. Usput smo sreli srnu ili srndaća i do cilja nas je pratila rika jelena. U cilj smo uąli zajedno bez ikakve ľelje za nadmetanjem. Vrijeme nam je bilo 11 sat i 44 minuta. Sa ovi vremenom sam bio 24 od 38 trekera koji su odradili utrku i koji su odustali.

U cilju graha viąe nije bilo. ©imun je sve to nadoknadio na partyju kod njega gdje je pripremio čobanac,bilo je tu kolača, sladoleda i torta sa crvenim …..(ribizlom a ne sa jagodama).

Sutradan miąići mi nisu dali hodat i joą se nisam oporavio.

Ali mislim da ću pokuąat dati sve od sebe i doći na ljetnu ligu.