Da citiram Setija, ne smijeą odustat. Nikad. Osim ako se ne razbijeą.

Ovo smo mi di zadnju ulazimo kajakom u Riječinu. Uvjerljivo. Neąto sam i trenirao zadnje vrijeme, ali sam ozbiljno sumnjao da smo mi sposobni to zavrąit.  Pogotovo biciklistički dio po noći, ali ajde, kad smo se već prijavili...  U petak je bilo okupljanje u Opatiji u 6 uvečer, a mi smo u 7 joą traľili kompas (hvala Heleni) i kilometar sat po Rijeci, te podizali opremu za upsail (hvala Radio Istri) u Iglu sportu. Sastanak i objaąnjena vezana uz stazu počeo je u 9 navečer i trajao jedno dva sata. U međuvremenu je Senad skuľio da nema kacigu pa smo i to ganjali po Rijeci (Ranko). Za divno čudo, oko ponoći smo sve spremili i iąli proučavat karte, bilo ih je jedno 10, i radit plan. Na planiranju 12. kontrolne, oko 3 ujutro smo odustali od daljnjeg planiranja, jer nebi spavali (od 23 kontrolne) i otiąli spavat. Ustajanje u 7, doručak, predaja stvari za tranzicije i polazak na start. Fora je start na korzu, Helena, Fredi i Srle su nas doąli otpratit. Trčali smo do čamaca na uąću rječine, naravno zadnji uąli u kajak. Veslanje je iąlo dobro, do Opatije smo pretekli 4 tima, riječane koji su ąarali lijevo desno i napravili 3 km viąe od nas, Paklenu jagodu, Roceta i Andreju te neke Slovence. Onda ubrdo iz Opatije do Veprinca, pa lijevo na 3 kontrolu Brloľnik. Tu nas je jedno 4 timova doąlo skoro istovremeno, mi predzadnji. Slijedeća kontrola je bio kamenolom iznad korita, to smo super uboli i pretekli jedno 7 timova, i po drugi put sreli Marka i Kristijana. Prema upsailu u Brest-u, tu nas stiľu opet Marko i Kristijan koji su se negdje izgubili usput... Upsail je bio lak, uspon na upsail je bio zeznut, jer smo fulali stranu na koju se treba popet. Fredi i Srđan su nas čekali na dnu... Iz Bresta ubrdo prema poklonu, na prvu tranziciju stiľemo kao deseti, sat vremena prije limita. E onda bicikla. Ja sam imao nekih 200 km odvoľenih ove cijele godine a Seni joą i manje. Da ne pričam o tome da smo svaku utrku i trening neąto razbili... Biciklom iz poklona prema Brgudcu, na kontroli su svi straąili bit će vam zima, dobro se obucite pa sam se ja i obukao dobro. I dehidrirao nakon 5 km, pri tom bio potpuno mokar od znoja... Iz Brgudca prema Laniąću, zatim u Račju Vas pa dugiii  makadam prema Veprincu. E tu mi se počelo spavat, i to pogotovo na nizbrdicama. Znao sam da ću neąto zaboravit, a to je bilo neispijanje moje doze kave tog dana tako da sam se borio sa snom. Najgore je bilo od Veprinca prema Matuljima po asfaltu, samo sam lelujao po cesti... Tu smo stali popit vode, ohladili se. Spuątanje, joą jedno kilometar i Seni se smrznuo... Tu mi je prvi put proąla misao da mi to ne budemo zavrąili... Vozili smo biciklu satima sami po makadamu, mislili smo da smo daleko zadnji i da su nas svi ostavili. I onda smo počeli viđat prve lampe, riječane koji su vijugali kajakom, koji su nas pretekli na bike-u jer su znali kraticu... Na toj kontrolnoj srećemo joą par timova, naravno i Marka i Kristijana koji su u Račjoj Vasi imali 20-tak minuta prednosti te moral ponovo raste. Nakon toga makadamom prema ąpilji, opet makadam pa malo asfalta i Klana u 6 ujutro. Joą uvijek smo lovili limite. U Klani guľva, Modruąan koji se gubio viąe puta tvrdo spava, odustajanje, opet Kristijan i Marko, Ribić i Lovrić su doąli malo poslije nas... U noći je odustalo 9 timova, naąi ljuti neprijatelji pakleni i Jagoda, Andrea i Roce isto tako, Ribić i Lovrić malo nakon Klane... Tu jedemo u vatrogasnom domu, izlazimo van i ponovo treking. Meni se ponovo počelo spavat, počeo sam hodat zatvorenih očiju kao, da se malo odmorim ali nije iąlo. Tu sam i prvi put prilegnuo, nekih 2 minute ali pomoglo je... Nakon toga brdo, ponovo sam prilegnuo, 3 minute ali i to je malo potrajalo. Zatim sam skuľio da ustvari trebam dignut puls i ritam, tako da na ©tulac se diľemo brľe nego na prvu kontrolu i meni kriza polako prolazi... Ponovo nas stiľu Marko, Kristijan te Seti i Soldo koji su se ponovo izgubili. Skupa smo naąli ©tulac, ali oni su se morali vratit nazad a mi smo krenuli napred prema najvećoj noćnoj mori cijele utrke a to je selo Dvori i kontrolna točka u ątali koja stoji u L obliku prema drugoj. Naletili smo na pastira, "Ča vi tu delate, san van reka da su Dvori tamo doli. Od 10 ur ih iąćete" Dok ga Seni nije uvjerio da su to drugi, i rekao nam samo ravno, tu za 10 minuta. Nakon jedno 45 minuta ni s od sela, 150 puteva koji se račvaju... Uto stiľu Kristijan i Marko ponovo, sa Setijem i Soldom te pročeąljavamo teren zajedničkim snagama jedno 40 minuta. Osim ąto je bilo vruće, debelo smo se bliľili limitu za lovit kajake na uąću Rječine. Tu sam se nekako pomirio da ne stignemo, kad me Seti obradovao pozivom da je naąao. Slijedi trčanje do izvora Rječine i lov limita, koji su pomakli sat vremena obzirom da je samo 6 timova ulovilo taj limit. Rječina nam je krenula loąe, nizak vodostaj, morali smo stalno iskakakat iz čamca, a najgore je bilo to ąto smo u neoprenskim čarapicama stalno lupali u kamenje, tako da su me prsti na nogama bolili, plus stegna... Seni je bio pod temperaturom i nije mu se dalo, ali meni je nekako postajalo sve lakąe kako smo se pribliľavali cilju. Počeli smo prolazit brzake, i to dosta dobro tako da donji dio prolazimo brľe... Sreli smo i Dejana Ljubasa, koji nas je kasnije čekao sa dvije bire, ali je jednu popio sam da se ne ugrije, bira, ne Ljubas. :). Nakon toga planinarski put do predzadnje kontrole u kanjonu Rječine, koji je stvarno prekrasan... Seni je iąao cvikat na kontrolu, ja sam ga čekao na putu i ľmigao mokre čarape. Nije je naąao, a tako su bile jasne upute, prođeą most, malo jezerce i pogledaą gore i tu visi sa stijene. Moraą se smočit do pupka. Idem ja,  gledam gore, pa dole, pa se i smočim do pupka misleći da će mi to kao dat neku ideju di je ta kontrola, kao moľda se ne vidi, a nje nema. Pa gledam da nije pod vodom i gulim neku granu za koju je bio zavezan ąpag... Zovem Setija koji mi objasni, opet se vraćam, gledam i nema je tu. Vraćam se na put po mobitel, pa ponovo zovem Setija i treći put na istom mjestu. "Dođi na rub stijene i pogledaj gore desno." Ja i dalje ne vidim. "Ne tu na prvoj, nego na drugoj stijeni iza." I napokon je ugledam nakon 30 minuta vrtenja 10 metara od oznake. Straąno. Tu cvikamo i onda ubrdo prema Trsatu. E obzirom da su nam se upute smočile nismo znali gdje je kontrola a na mob mi se niko ne javlja. Vadimo upute i jedini čitak komadić koji je ostao je bio baą taj gdje piąe di je kontrola. Iz Trsata smo do Korza doąli za manje od 10 minuta, ulazak u cilj i kraj. Pomakli su limit tako da smo na kraju uąli u poredak. Kao 10.


Rezime, nekih 140 km sve skupa, uspjeli smo zavrąit i to dobro plasirani. Obzirom da smo očekivali zadnje mjesto.  Mislim da bi većina timova koja je odustala zavrąila ali je bitan taj psiholoąki moment, krize prolaze, treba ih samo pustit da odu. Druge godine barem 3 para trickera (i trickerica) + 2 mtb tako da ulovimo ove iz Jurąići... E da, pobijedili su slovenci, drugi su doąli Kalčići, a treći mjeąovoti tim poljaci. Nikad ne bi rekao na toj curi da je takva zvijer, i Slovenci i Kalčići su poznali teren tako da je njihov rezultat predobar, neka druga planeta. Organizacija odlična, zabavljali smo se dobro i svakako se vidimo druge godine... Hvala Marku i Kristijanu na podizanju morala i Setiju koji nas je spasio na dvije kontrole...
Fredijeve slike su u galeriji...