Ovdje pročitajte kako je Sanda proľivjela taj maraton svih maratona !!

 Preľivjela sam i to :)!
Ali kako to opisat ...kako to sve izgleda...rijeke ljudi koje ulaze u autobuse i idu prema
startu. Promet blokiran a autobusi jedan za drugim dolaze na start i trkaci izlaze.
Bendovi na startu sviraju kao ludi, svi se pripremaju...koncentriraju...traze jedni druge.
Uopce nemas dojam de ce to bit utrka. Onda ostavljamo stvari i lagano se masa krece prema mostu
gdje pocinje start. Za plakat od odusevljenja...muzika, ljudi, trema...ludilo!
Prvi se kilometar uopce nije moglo trcat jer je bila ogromna guzva, ljudi po cesti piąaju(ups)...
Kako trcis sa svih strana narod, svi navijaju, viču... Prvih mi je 10 km proslo kao da uopce ne
trcim, kao da sam u nekom filmu!Most, predivan dan, super pogled. Svi ti nesto nude, svi kao
da zele da uspijes,svi se s tobom raduju. Posebno su dojmljivi invalidi ąto se trude proći to kao i mi.
To je predivno! Neznam kako bi opisala taj osjecaj, posebno. Kriza prođe puno brze jer se stalno
nesto desava...bendovi svakih 500m. Crnci, azijati, punkeri, limene glazbe, bubnjevi. Najradije bi
se pored svakog zaustavila koju minutu. Mala me kriza uhvatila oko 27km ali kad sam vidjela da gubim vrijeme i da mi bijeľi onaj sa balonom od 3.40h vratila mi se
volja. Uspjela sam ga prestići i sve je krenulo na bolje nakon 33km.

Kroz central park sam proąla u
lovu na poslijednje sekunde ispod 3.40 i na kraju I did it :).
Koja je to sreća kad se u gomili zamotanih ljudi kreces prema kamionima sa stvarima!
Suze dolaze na oči jer si dio svega toga. Ljudi te grle, čestitaju...
Svi se u tom trenu osjećaju posebni bez obzira na vrijeme :).
Teąko je opisati ovaj osjećaj jer nisam mogla ni sanjat da ce mi bit tako dobro.
A kad sam dosla do torbe, vase poruke....!!
Ej hvala vam svima na najlijepsem rođendanskom poklonu :)