02.08 , četvrtak navečer,  feąta , Rim  i  gomila ljudi u gradu no nas ąestero brije neki potpuno drugi film sa mirisom snijega , leda i stijenja!! U jednom autu naą vođa puta Sebo te Sanda Fredi i Mauro a u drugom Loki i ja!! Dolazimo u Buje gdje nas čekaju Lenko i Bepo te svi zajedno pravac zapad , pravac Alpe, pravac Mont Blanc!!Vozimo cijelu noć, prije Milana nas hvata pljusak ali ne brinemo previąe jer prognoza za vikend je vrlo dobra! U ranim jutarnjim satima stiľemo u Courmayeur i spavamo na parkiraliątu čekajući da se ľičara otvori!! Posljednji ąoping, oblačenje, navlačenje i nabacivanje potrebne opreme i  avantura počinje!!
  Diľemo se ľicom do 3400 metara direktno na ledenjak, navezujemo se , opremamo cepinom i derezama te kroz maglu polako preko ledenjaka ! Najprije spust do 3100 m pa onda uspon do doma Cosmiques na visini od 3613m/nv prolazeći preko i kroz mnoątvo ledenih pukotina i brazdi!!U početku je sve obavijeno maglom, ali kako se penjemo ona postaje sve rjeđa,  utjecaj uv i drugih sunąevih zraka raste, ąto ledenjak pretvaraju u neku vrstu mikrovalne, a kreme sa zaątitnim faktorom 50 koriste toliko na kraju dana da smo
izgledali popriliąno reą pečeni!! Do doma stiľemo za nekih 4 sata,  već podosta načeti visinskom boleąću, tako da se u sljedećih 24 sata svi pomalo borimo sa glavoboljama, mučninama i mamurlukom i pokojim povraćanjem!!
Drugi se dan bavimo aklimatizacijom uspinjući se na obliąnji vrh Midi, na oko 3900 m/nv. Na njemu se nalazi vidikovac sa kojeg se pruľa prekrasan pogled na trasu puta prema M. Blancu i samom vrh te s druge strane na  Chamonix u Francuskoj!!Mučnina i glavobolja me napuąta negdje u poslijepodnevnim satima te lagano počinju pripreme za dan D! Kako se noć pribliľava uzbuđenje je sve vidljivije i malo tko spava tih par sati do dizanja u 00:30! Brzinsko spremanje i doručak u masi nestrpljivih alpinista te pokret oko 1:30!!
Čisto zvjezdano nebo pripomagalo je čelnim lampama i osvjetljavalo nam put! Gotovo dvije stotine alpinista formiralo je fascinantnu svjetlosnu zmiju dugu par kilometara ąto je sporo puzala prema M Blancu!! Krenuli smo dosta brzo tako da do prvog vrha dolazimo za manje od 2 sata!! Negdje oko 4 200m /nv ponovno mi se javlja glavobolja i mučnina koja sa usponom sve viąe raste!!
 Na 4300m/nv dolazimo na najopasniji dio uspona penjući se na vrh Mont Maudid! Prije samog prijevoja ispred nas je stajala 60-70 metara duga ledena ploča nagiba preko 60 % koju smo okomito ispenjali koristeći u pravom smislu dereze i cepin!! Svaka greąka u ovoj situaciji znaąila bi pad od nekih 400 metara svih navezanih a vjerojatno i mnogih drugih koji bi se naąli na putu! Ipak mozak i tijelo rade sto na sat,  pa svi uspjeąno izlazimo na vrh!! Gore susrećemo smrznutu Italijanku koju su neki njeni samodopadni frajeri ostavili da ih čeka, a poąto je Sebo (he, he ) ipak u gorskoj sluľbi primamo je (Sanda ,Sebo i ja) na navez i vučemo sve do kraja!!  Podno zavrąne padine M. Blanca izlazi sunce otvarajući nevjerojatne poglede na ledene vrhove planina ąto u meni budi najskrivenije emocije i najdublje duhovne realizacije dovodeći me u stanje ekstaze !! Osjećam kao da bi odsprintao  onih zadnjih 300 metara nadmorske visine a glavobolja i muąnina mi viąe nisu takav problem!! Ali na moju veliku ľalost iza mene je Italijanka tako da nema ni govora o sprintu već o «dva koraka pa stani» usponu koji zbog hladnog vjetra prijeti da nas pothladi!
Ipak konačno smo na vrhu, Italijanka povraća sa strane a mi izvaljeni u zavjetrini pokuąavamo neąto pregristi a da se joą viąe ne smrznemo!! Sebo donosi odluku da se ne vraąamo istim putem zbog veą spomenute opasne ledene ploče već da se spustimo u Chamonix-Francuska!!
Počinje dugotrajan spust ,najprije po prekrasnoj ledenoj krijesti pa po ledenjaku sve do doma na nekih 3800m /nv! Tu skidamo dereze i spuątamo se kamenitom stazom osiguranom sajlama i tako sve do drugog najopasnijeg mjesta naąeg putovanje na kojem je potrebno pretrčati jezičak ledenjaka od nekih 50-60 metara izbjegavajući kamenje(domoroci ga zovu pjer) koje se odlama i juri u dolinu!! Neąto ąto me podsjetilo na video igricu samo ąto nemaą tri ľivota he, he !!
Nakon toga spust se nastavlja dalje !! Na 2500 m/ nv prve vlati trave i brdo divokoza koje su toliko navikle na brojne planinare da pasu i na pola metra udaljenosti od ljudi!!I tako dalje kroz neobične granitne oblike i zalene livade pa prugom kojom baą taj dan ne vozi vlak sve do doline!! 6-6,5 sati uspona  i 8 sati spusta, i gotovo 4500 metara visinske razlike na respektabilnoj visini, dosta i za prekaljene trekere!!Za mene zbog visinske bolesti najzahtjevniji poduhvat u ľivotu ali isto tako i najekstatičniji ąto je rezultiralo time da sam cijeli slijedeći dan gledao gore iz Chamonixa na te mirne i ledene vrhunce sa nemalom dozom nostalgije!!