Brajki i Učka:: ruke u dľepovima.

Kako je to – samo gledati – treking utrku?
Teľe nego trčat.

Ti u publici..
Fora je gledati ekipu.

Za koga navijaą?
Za Rajkovića. On mi je najsimpatičniji a i mislim da je najbolji trkač među trek ekipom. Mislim da će i na Učkoj pobijediti. Ako ga Modruąan ne pretrči na zadnjim metrima k’o mene lani. I ako se ne izgubi. Iako sam ukupnu pobjedu već osigurao i bez Učke, jako mi je ľao ąto, zbog ozljede, ne mogu nastupiti na ovoj zadnjoj utrci. Po ekipi koja se sada tu skupila, mislim da bi tu bilo najljepąe trčati.

U treking carstvo stigao si iz penjanja. Kojim putem?
Da, u biti nikada nisam trčao, sve do prije dvije godine, kad sam s druątvom iąao na ekipni triatlon u Rabac. To je izgledalo laganica, imao sam dosta dobro vrijeme, i onda me Senad, iz naąeg Kluba Trickeri, navukao i tako sam prvi put lani doąao na Učku. Doąao sam probati i vidio da mi ide. Odmah nakon Učke sam rekao: "Oke, ide mi, ali nikad viąe" No, nije to samo tako. Brzo je doąao Mosor. Planirao sam onda joą samo Mosor odraditi i eventualno Učku. Odradio sam Mosor. I... navuk’o se...


Srednjeistarska trek posada:: Trickeri.

©to te najviąe vuče trekingu?
Volim trčati. Tereni me privlače viąe od svega. Volim planine.

Kad je Brajković na startu, zna se tko pobjeđuje. U čemu je tajna!?
Ma, nije to baą tako. Nemam neko veliko iskustvo u trčanju, tako da od početka krećem po feelingu, obično brzo i u tom tempu uspjevam ići do kraja... Volim trčati i nije mi mrsko ići na treninge, nikad mi to nije problem. U Pazinu imamo fantastične terene, srednja Istra je savrąen poligon. Nekog posebnog recepta za dobar rezultat nemam. Inače, stalno sam u pokretu. Trenirao sam cijelu godinu, ali ni blizu koliko bih volio. Jer tu je posao, familija...

A tvoj posao je..
Imam obrt za visinske radove. Tako da imam fleksibilno radno vrijeme, a i ekipa s kojom radim je dosta tolerantna, pa se ne ljute kad ąmugnem na trening. Da, dosta sam trenirao, ne samo trčanje, vozio sam i bicikl...

Koliko ti treba da se regeneriraą nakon utrke?
Mislim da je i to jedna od mojih prednosti. Brzo se regeneriram i u samoj trci, kriza me nikada ne slomi tako da sjednem i ne mogu dalje. A nakon trke, sjećam se lani nakon Učke – iskrcali su me na trgu u Pazinu, nisam mogao doći doma 100 metara, gegao sam se noseći joą i dva najlona nagrada. Onda smo se zezali da ćemo osnovati Sportsko druątvo "Pingvini", jer svi nakon trke tako hodamo dva dana. Mosor me, primjerice, nije ni umorio. Već sam slijedeći dan mogao ići na neku drugu trku. Bjelolasica me isto nije umorila. Puls mi je isto nizak cijelo vrijeme, ne mogu ga, ni da hoću, nikako dići preko 170. Dok u istim detaljima, Senadu, naprimjer, vriąti preko 200.



Planiraą li dogodine ići na sve utrke Lige?
A ne, moľda samo par trka. Sigurno ne Medvednicu, sigurno ne Samoborsko, Velebit sigurno ne. To je prenaporno i preteąko.

Najbolja utrka po tebi?
Mosor. Najviąe mi odgovara. Najstjenovitiji je i tehnički zahtjevan, nije samo trčanje, a to mi se sviđa.

A najteľa?
Definitivno Medvednica. S Rajkovićem sam čak usput razglabao da odustanemo. Nakon trećeg puta na vrh već mi je doąlo da poludim.

Ideą li i ti prije natjecanja u izviđanje?
Pa ponekad. Velebit sam bio proučavati drugi dio, Medvednicu sam gledao sve po malo niąta konkretno, Bjelolasicu sam bio tri puta, Mosor nisam gledao niti jedanput, Risnjak sam gledao 3-4 puta i Učku proąle godine sam bio dva puta. Samoborsko sam bio jedanput.


Rajković i Brajković.

Koliko je za ovakve utrke vaľno biti i psihički spreman?
Puno je toga u psihi, ali mislim da se i psiha dosta navikne na sve to. Dobro znaą da će te uhvatiti kriza, isto tako znaą da će i proći. Samo je pitanje koliko će te puta uhvatiti. Na Medvednici sam najviąe pucao, tu sam čak mislio i odustati od Lige. Bio sam totalno kaput. Izvukao sam se na zadnjem spustu jer je Marko kiksao zbog ozljede. Pa sam fulao na Puntijarki, pa me i tamo uhvatila kriza. Ne znam ni sam kako sam to zavrąio, zbilja sam bio na rubu da kaľem "Dosta trekingu!".

Koga si najviąe osjetio za petama?
Pa to je svaku trku drugačije. Rajković je i dalje za mene najveći favorit, s tim da je i njega ozljeda dugo mučila. Pa onda tu je i njegova poznato loąa orijentacija... Modruąan je isto trkački dosta konkretan, ali zbog posla manje trenira.

Sadrľaj tvog ruksaka?
Dvije litre tekućine, hrana i oprema. Dva dodatna bidona oko struka. Dakle, za duge trke – tri litre tekućine. Pravilo mi je da od početka nosim sve sa sobom i ne tankam. Uglavnom se ne zaustavljam točiti vodu u ruksak.


Za pobjedu na Medvednici najviąe se namučio.

Cijelu sezonu muče te i ozljede..
Da. Početkom godine otiąao mi je desni gleľanj, pa sam Pazinsku zimsku ligu dva mjeseca pauzirao. Prije Mosora sam stao na zahrđali čavao, pa sam opet mjesec dana pauzirao. A ova zadnja ozljeda je čisto banalna, stao sam na sitan kamenčić i potrgao ligamente. Onda sam pauzirao dva tjedna, a u Samoboru sam totalno zakočio. Iąao sam ga zavrąiti do kraja, ąepajući. To me baą unazadilo. Sad se oporavljam, vozim biciklu. :)

Trekerski uspjeąnici kao da baą i ne uspjevaju sa zdravljem..
Točno, svi koji ganjaju neki plasman, kad tad zarade ozljede. A kad dođu ozljede, to je već viąa sila. Teąko je to sve pohvatati, prekratka je pauza između utrka. Desilo se ove godine da je pauza između dvije trke bila samo tri tjedna. Prvi se tjedan odmaraą, treći ątedią za utrku, tako da praktički za pripreme imaą samo jedan tjedan između, odnosno dva poątena treninga. To je premalo.

Kakve su ozljede u penjanju?
U penjanju su ozljede također često prisutne. Stradaju tetive na prstima. Pa kad si ąljaker, zvizneą se i na poslu. Mi ąljakamo hard core job, nema niąto lagano... To te sve roka. Kad te zvizne neąto po prstima... To za treking nije frka, ali za penjanje bome je.

Trpi li penjanje zbog trekinga?
Kod mene je doma takva situacija da mi je ľena radila cijelo ljeto svaki dan, pa sam onda doma s troipolgodiąnjom kćerkicom Zitom. Zato sam i izabrao trčanje ovu sezonu, jer trening trčanja odradią za sat – sat i pol i moľeą na trku. A u penjanju trebaą biti konstantan, penjanje oduzima puno viąe vremena.

Hoće li Zita biti penjačica ili trekerica?
Napravio sam joj doma malu stijenu, ali viąe se voli penjati po kuhinjskim elementima. Hiperaktivka je. Ful je nabrijana. Tako da, ako bude sportaąica, bit će sigurno dobra. No, ne razmiąljam o tome. Napravio sam stijenu jer sam penjač pa mi je normalno imati stijenu doma. Ako Zita bude htjela u sport, bit ću sretan, ali niąta ne ľelim forsirati. Znaą kako je sad. Ide u vrtić, pa svi idu na balet, pa mora i ona na balet...



Treking, penjanje, biciklizam... U čemu najviąe guątaą?
Najdraľe mi je sportsko penjanje. U penjanju sam već 10-ak godina. Najzabavnije mi je. Nema igre ľivaca kao u trčanju. Ustvari ima, ali nekako je to puno drukčije. Kad ne moľeą neki detalj ispenjati, pa dolazią na isto mjesto po par mjeseci, stalno padaą. Zvuči frustrirajuće... Ali trčanje je napor. Napor i za tijelo i za duh. Nije ąala.

Tvoj zimski trening?
Proąlu sam zimu dosta trčao, ove bih rado penjao. Naąa su penjaliąta u Istri mahom zimska penjaliąta, pa se bez frke moľemo penjati cijelu zimu. To me već sada veseli.

Planovi za slijedeću sportsku sezonu?
Poznavajući sebe, siguran sam sto posto da ću doći na neke utrke Treking lige. Ići ću na Mosor sigurno, jer ove godine je tu bilo puno opreznosti, ponajviąe jer je padala kiąa. Mislim da sam se tijekom trke barem 20 puta poskliznuo i pao. Volim treking, ali, ľelim se viąe posvetiti penjanju. Tu su mi ostali i neki projekti koje sam zapustio, čekaju me neki smjerovi za koje sam se nabrusio prije 2-3 godine i ostavio ih kad sam počeo s trekingom i penjanjem. Ostao sam im duľan. E, a to sad ne mogu doći i samo tako popeti. To moraą biti barem par mjeseci u tome...


Srednjeistrijani kuju plan za osvajanje Zagrebačke gore. Trickeri.

Osjećaą da si u trekingu dao svoj maksimum? Ili si i tu ostao neąto duľan?
Nisam ove godine baą imao sreće. Bio sam siguran da ću Bjelolasicu pobjediti, bio sam vrlo spreman, izviđao sam je dobro. Međuti, splet okolnosti je bio takav da nisam čuo promjenu trase.

Velebit ultra?
Joj, to mi je u početku zvučilo horor ľivi. Kasnije mi je bilo ľao ąto ultre ove godine nije bilo, baą da vidim kako to izgleda. Ipak, ako bude dogodine, sumnjam da ću ići. Jer, neću se stići spremiti. A po meni je glupo ići ako nisi spreman. Ići zavrąavati samo da to napravim, to je bezveze. To mi se desilo na Samoboru i ne ľelim to ponoviti.

* Adventure Sport čestita Brajkiju na sjajnim rezultatima i ukupnoj pobjedi Adventure Sport Treking Lige 2006. Svaka čast!