Kako to već uobičajeno biva, na sam dan utrke od samog jutra upeklo je sunce, ąto je s jedne strane govorilo da će dan biti prekrasan, a s druge strane da će uvjeti za voľnju biti «teąki». Temperatura iz minute u minutu bila je sve viąa, a takmičara na opće čuđenje pravo brdo. Veće nego ąto to bi «Gortanov brijeg». ;-)) Lijep je to osjećaj kada te ta silna masa vrati 15-ak godina u nazad.
Krug neąto duľi od 6000 m ponudio nam je svaąta. Od stepenica, preko makadamskog i ąumskog uspinjanja i spuątanja, pa sve do najinteresantnijeg detalja, a to je prelazak korita rijeke Pazinčice. Kako bi taj detalj proąli ąto bezbolnije (a ne kao lani-jao trtica) organizatori utrke (MTB Istra Pazin) postavili su na toj lokaciji dva drvena mostića. Oni spretniji su ih prolazili na bicikli, a ostali pored nje. Ili pak sa biciklom na leđima.
Za kraj uspon na Kaątel, te prelazak preko mosta Vrąić, s kojeg se dalo i baciti pogled na Pazinsku jamu. Brza, praąnjava i pomalo neobična XC staza, bila je dobro pripremljena za pravu borbu.

Poąto su najjači Trickeri dan ranije bili na trekingu «Velebit», tog dana nastupila su samo dva predstavnika, i to Martin Čotar (Elite) i Alfred ©irol (Sport 1).

Nakon neizvjesne borbe u elite kategoriji, Martin Čotar je proąao kao treči ciljnu ravninu. Uzevąi u obzir da je vozio samo 2-3 XC utrke (dakle, iskustva malo), i da nije rabio SPD pedale, to je fantastičan rezultat.

Hm…??? A gdje je A.©.? Niąta se ne hvali? A lijepo sam im (ja-Alfred) govorio, kako nisam u nekoj biciklističkoj formi, i kao sam doąao odvoziti radi guąta i druľenja.

Realan rasplet se desio već u prvom krugu, kada sam se naąao na 7-10 poziciji i tamo bacio sidro sve do mojih dva buąenja u trećem krugu. I tu je za mene trka bila gotova. Baą ąteta. Tako sam htio stići do cilja, ali ponekad se i Bog poigra sa onim famoznim potenciometrima. ;-))

Sve u svemu 4+!!!